Čini mi se da smo i po Berlinu propješačili koliko smo i vozili..
još osjećam na tabanima bolne jastučiće kao da sam mačka, a možda i medo.. poželjela sam se zavaliti malo u Fahrrad-taxi, ali kako iznevjeriti svoje mušketire..
Upali smo baš u vrijeme prvenstva.
Velika ulica što vodi na Brandenburška vrata kroz centralni park pretvorena je u veliku gledaonicu, ali to ste pretpostavljam već vidjeli na tv-u. Nismo ulazili unutra, prevelik je bio red(što se i vidi na gornjoj slici) i još veće osiguranje i kontrola.. a mi smo željeli obići još mnogo toga. Uopće nisam mogla zamisliti da je tu do prije nekoliko godina bio ZID.. famozni zid koji je obilježio jedan veliki dio prošlosti. Tragova nekih nema, barem ih ja nisam u toj gužvi uspjela vidjeti, a slovim kao ona što svaku sitnicu mora zamijetiti..
valjda bih i komad zida negdje vidjela ;-)) ali ima jedan detalj po kojem možete primijetiti kad ste prešli danas nevidljivu granicu. Mali čovječuljci na semaforima na pješačkim prijelazima su drukčiji. U zapadnom dijelu su kao i kod nas u Hrvatskoj, mislim da su naši svi istog tipa, onaj mali tanki čiča gliša. U istočnom je neki mali debeli, takvi je npr. kod nas u Heidelbergu. Kao da ih namjerno ne mijenjaju da ipak označe taj zid. Tko zna.. meni ih je bilo zanimljivo pratiti u našem obilasku.
Istina veći dio nismo uspjeli obići, ali smo u vikend-turi prošli po ključnim točkama.. grad je prekrasan, građevine govore svaka svoju priču, povijest izbija na svakom koraku, pothodnici mirisom podsjećaju da svako lice ima i naličje, novi glavni i najveći njemački željeznički kolodvor zaustavlja dah kad ga gledate iznutra, ali i bolno podsjeća na tragediju za vrijeme svečanog otvaranja..
trenutak sam stala gledajući to veliko stakleno čudo i poželjela tim nedužnim žrtvama brz i potpun oporavak.. neki spomenici i građevine malo upućenijima isto mogu pomoći u orijentaciji i prepoznavanju istočnog dijela grada.
Spomenike nisu rušili.. ruše trenutno istočnonjemački parlament zbog azbestnih ploča kojim je građen.. kažu nije zdrav.. slažem se. Nismo imali vremena ulaziti u sve što smo željeli pogledati.. to bi ipak zahtijevalo mjesec dana sustavnog obilaženja..
Nama bilo lijepo, slatko i opušteno. U ugodnom društvu,
u lijepom gradu,
po lijepom vremenu
pa kako da čovjeku ne bude lijepo. Mislim da netko stvarno mora biti mrgud da ne uživa i iskoristi trenutak. Kad sam morala neke od gore na slici navedenih Klasika političkog mišljenja čitati za ispit činili su mi se teški i veliki kao što su ovdje i prikazani, a sad ih samo sa smiješkom promatram.. a i jesam se oznojila dobro za njih..
Posjetili hrvatski restoran njemačkoj imena Altstein, tih i diskretan, ali jako ukusne i kvalitetne hrane. Nije što je naš, ali je zaslužio peticu. Bila sam malo skeptična nakon svih loših iskustava po njemačkim i hrvatskim restoranima. Ispod 10 eura ne možete pojesti nešto da valja, ali ni ono što ne valja.. i loša hrana ima visoku cijenu.. nije za hrvatski džep, a ni za studentski.. Ostala sam ugodno iznenađena i što je najbitnije sita. Nazdravili šljivovicom na račun kuće za kraj i odmarali noge ostatak večeri uz poveću kolekciju South Parka u istočnom Berlinu s crvenim i zelenim debelim čovječuljcima na pješačkim prijelazima. Nismo vidjeli neke ekstremne likove, brojčano su ih nadjačali nogometni navijači, istina, bila je jedna nudistkinja u parku pokraj pješačke staze.. kao znak da možeš svašta očekivati.. e da mi je vidjeti ju u Zagrebu na Zrinjevcu.. baš bi joj bilo veselo..»
Sunčani vam osmijeh poklanjam..
Nema komentara:
Objavi komentar